Autor: Admin

Mnogi muškarci imaju neki svoj hobi ili interes, a meni su muški satovi ono što me zanima. Posebice su mi interesantni stari muški satovi koji su već pali u zaborav. 

Sa obitelji sam razgovarao o mnogim starim satovima. Oni su mi i dali sve te informacije koje sam kasnije vidio i na Internetu. Za svaki stari sat oni su imali samo riječi hvale – da je to sat visoke kvalitete, da je to za njih bio pojam, najbolje što je ikad napravljeno u to vrijeme. 

Kad kažete ime kako su se ti neki stari muški satovi zvali, svi odmah pomisle na ručni sat. U to vrijeme je država bila organizirana i znalo se šta je kvaliteta. Predvođena tada Josipom Brozom Titom dobro je funkcionirala, a državne firme nisu uzalud odabrale neke od tih starih satova da ih poklanjaju svojim zaposlenima. U vrijeme komunizma se znalo ako država nešto propiše, to se poštovalo. Ljudi su bili uvjereni da je to kvaliteta čim su čuli da to država poklanja. Moji roditelji su bili uvjereni u to, a i ja se slažem sa njima. Spominjao sam to mlađim generacijama, s tim što oni kojima roditelji ili djedovi nisu bili dio tadašnje vojske, nisu znali za neke od tih satova. Mladi ljudi uglavnom ne znaju šta znači dobar sat. A mi koji smo djeca vojnih lica, smo naslijedili to od njih tako što su nam prenosili priče. 

U časopisima, novinama je bilo dosta reklama i muški satovi su se tada reklamirali. U filmovima je James Bond nosio takav jedan sat. Dosta poznatih osoba na području Jugoslavije je reklamiralo satove, tako što su stalno pokazivali da nose taj sat na ruci.

Da mlađe generacije žive u tom periodu kao što je bilo nekad, preporučio bih im da im i ti muški satovi budu od interesa. Da danas postoji takav sat po toj cijeni kao tada, uvjeren sam da bih ga kupio.  

…

Još i danas ljudi nose stare satove koje pronalaze od svojih djedova, baka, očeva. Posebice se muški satovi čuvaju i prenose sa koljena na koljeno. Dolaze u našu radionicu, ali ja ne popravljam baš sve stare marke, ja radim na markama Omega, Longines, a sve dijelove koje sam imao za ostale marke sam proslijedio mojim prijateljima, kolegama pa oni to rade tako da stari muški satovi drugih marki kod njih završe. Ja to naprosto ne stignem. Iako ja volim sve marke, radim ove za koje sam se opredijelio. 

Kad su u pitanju stari muški satovi, najveću potražnju u prošlosti pokazivale su Jugoslavija i Mađarska, to su bila tržišta koja su bila jako gladna zapadnih satova i sve je to nekako išlo mimo države, sve je išlo preko sive ekonomije i draguljari su dosta satova prodavali kod nas iako je njihova glavna trgovina bila zlato.  

Danas su ljudi toliko bombardirani reklamama, kupovinom na rate, sniženjima, pa da li neko od poznatih nosi taj sat, tako da pravi muški satovi danas teško dopiru do kupca. Kad bih ja sad htio početi to raditi, dobro bih razmislio da li bi to uspjelo ili ne, logika ide u jednom putu, a stvarnost u drugom. Nije uopće bitno je li nešto dobro jer smo se navikli da stvari bacamo vrlo brzo. Mobitel služi vrlo kratko, odjeća se vrlo brzo baca, i mislim da je riskantno ući u prodaju, u tom području su i muški satovi ako mene pitate. 

Mislim da ime nekog starog sata ne bi bilo neko fascinantno ime na tržištu. Moja generacija ga se sjeća, ali mlađi ljudi ne. Da se danas pojave na tržištu neki stari muški satovi, kupio bih ga samo iz nostalgije, jer sam ga volio prvenstveno zbog jednostavnosti i kvaliteta nekada davno dok za nove generacije nisam siguran kako bi reagirali i da li bi ih takvi muški satovi sada uopće zanimali.

…