Otkako su preuredili ured prijateljica mi tvrdi da su se ljudi nekako promijenili. Više ne dolaze ružno obučeni na posao, jer jednostavno ne možeš doći obučen kao da ideš u vrt kopati pored tako lijepo prostora. Uopće da se usudiš ružno odjeven sjesti na tako lijepe radne stolice, pa pomislili bi ostali da ti nešto nije u redu s promišljanjem.
Ne možeš sjesti u nekoj bezveznoj suknji na tako lijepe radne stolice, a da ne spominjem ružne hlače. Prijateljica mi je s oduševljenjem prepričavala svakodnevne zgode iz ureda kroz koje smo mi vidjele društvene promjene i utjecaj lijepog dizajna na ponašanje.
Znači, nitko im se nije obratio s nekakvim putama ili pravilima odijevanja i ponašanja. Odjednom su ljudi počeli dolaziti na posao fino odjeveni. Žene su se počele šminkati, dotjerivati. Svi su nekako osjetili potrebu da se srede, počešljaju, izvuku iz ormara lijepu odjeću i dođu na vrijeme na posao. Mi smo zaključile da je to utjecaj lijepog interijera, ali osobito da imaju posebnu moć radne stolice. Mora da je to tako, jer radne stolice su carstvo. One predstavljaju okupirani teritoriji upravo tvoje stražnjice i glave koja upravlja.
Jednostavan, ali vrlo dojmljiv dizajn radnih stolova, ormara, vješalica, tepiha i nekakvih zajedničkih prostorija snažno su odaslali poruku svima – sredi se i uozbilji, radiš profesionalan posao, tako se i drži! I tako je moja prijateljica svjedočila transformaciji onog učmalog kolektiva i osobne preobrazbe niza kolega i kolegica koje su na svoje radne stolice postavili osvajačke zastave i samozadovoljno uvele nove radne navike.
Nove gazde su zaista stručnjaci, nema se što reći. Kako li su samo znali da će takav novi prostor utjecati i na novu vrstu ponašanja? Priznala mi je kasnije prijateljica da od kada se prostor sredio da ona više nije imala hrabrosti doći u ured, a da nije našminkana. Jednostavno nije mogla kročiti nogom u redakciju.…