Mnogi muškarci imaju neki svoj hobi ili interes, a meni su muški satovi ono što me zanima. Posebice su mi interesantni stari muški satovi koji su već pali u zaborav.
Sa obitelji sam razgovarao o mnogim starim satovima. Oni su mi i dali sve te informacije koje sam kasnije vidio i na Internetu. Za svaki stari sat oni su imali samo riječi hvale – da je to sat visoke kvalitete, da je to za njih bio pojam, najbolje što je ikad napravljeno u to vrijeme.
Kad kažete ime kako su se ti neki stari muški satovi zvali, svi odmah pomisle na ručni sat. U to vrijeme je država bila organizirana i znalo se šta je kvaliteta. Predvođena tada Josipom Brozom Titom dobro je funkcionirala, a državne firme nisu uzalud odabrale neke od tih starih satova da ih poklanjaju svojim zaposlenima. U vrijeme komunizma se znalo ako država nešto propiše, to se poštovalo. Ljudi su bili uvjereni da je to kvaliteta čim su čuli da to država poklanja. Moji roditelji su bili uvjereni u to, a i ja se slažem sa njima. Spominjao sam to mlađim generacijama, s tim što oni kojima roditelji ili djedovi nisu bili dio tadašnje vojske, nisu znali za neke od tih satova. Mladi ljudi uglavnom ne znaju šta znači dobar sat. A mi koji smo djeca vojnih lica, smo naslijedili to od njih tako što su nam prenosili priče.
U časopisima, novinama je bilo dosta reklama i muški satovi su se tada reklamirali. U filmovima je James Bond nosio takav jedan sat. Dosta poznatih osoba na području Jugoslavije je reklamiralo satove, tako što su stalno pokazivali da nose taj sat na ruci.
Da mlađe generacije žive u tom periodu kao što je bilo nekad, preporučio bih im da im i ti muški satovi budu od interesa. Da danas postoji takav sat po toj cijeni kao tada, uvjeren sam da bih ga kupio. …